Bošnjaci su najbrojniji narod Bosne i Hercegovine sa skoro 60% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine. Narod sa hiljadugodišnjom poviješću, koji je preživio jedanaest genocida, prošao kroz razne imperije, okupacije – i nikada nije pokleknuo, osim možda sada? Ni pred križarskim mačevima, ni pred osmanskim janjičarima, ni pred austrougarskom bajunetom, ni pred fašističkom čizmom tokom Drugog svjetskog rata, niti pred srpskohrvatskom agresijom prije tri decenije. Nisu ni papi u 13. stoljeću kleknuli na Bilinom Polju. Pa kako to da danas, u vremenu kad imamo stotine doktora nauka, magistara, “analitičara”, univerzitetskih profesora, vjerskih i političkih vođa – nema adekvatnog odgovora kroz institucije na svakodnevne ispade rušitelja ustava Bosne i Hercegovine iz Laktaša? Predsjednik jednog dijela države Bosne i Hercegovine, danas bez imalo ustručavanja negira Bošnjake, vrijeđa islam tj. muslimane, poziva na “povratak pravoslavlju”, ruši temelje države Bosne i Hercegovine za koju su mnogi položili živote da bismo danas živjeli u slobodnoj i nezavisnoj Bosni i Hercegovini. A bošnjačke vođe – ćute, u koaliciji su s tom osobom bez obzira na sve. Postavlja se ozbiljno pitanje: koliko onih koji se zovu Bošnjacima danas uopće Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom istinskom domovinom? Ne kao prostor interesa, nego kao svetinju koju se brani – riječima, znanjem i djelima u 21. stoljeću. Predsjednik manjeg entiteta je također posljedica ćutnje onih koji bi morali govoriti. I to nije samo ćutnja – to je ravnodušnost, a ravnodušnost je uvijek bila najopasniji oblik izdaje. Vrijeme je da se zapitamo – jesmo li samo narod statistike, ili narod sa stavom koji se želi izboriti za suverenu Bosnu i Hercegovinu, ravnopravnih građana i naroda ove države?