Unošenje velikog krsta – simbola na kojem kršćani tvrde da je Isus razapet – u džamiju, strogo je zabranjeno po islamu. Nije dozvoljeno ni pod kakvim izgovorom: ni mira, ni suživota, ni diplomatije. To je vrijeđanje svetosti Allahove kuće i uzdizanje simbola mnogoboštva i zablude.
Zašto je to zabranjeno?
1. Džamije su Allahove kuće – u njima se spominje samo Njegovo ime. Nije dopušteno unošenje simbola koji protivriječe tevhidu (jednoći Allaha), posebno ne krsta, koji simbolizira tvrdnju da Allah ima sina – što Kur’an jasno negira.
2. Krst je simbol širka i kufra (mnogoboštva i nevjerstva)– jer kršćani vjeruju da je Isa, alejhis-selam, “Božiji sin” i da je razapet. To direktno proturječi riječima Uzvišenog Allaha:
“A nisu ga ubili i nisu ga razapeli, nego im se pričinilo…”
(En-Nisa, 157)
“A kršćani govore: ‘Mesih (Isus) je Allahov sin!’ To su riječi iz njihovih usta… Neka ih Allah uništi! Kako se odvrću (od istine)!”
(Et-Tevbe, 30)
“Nevjernici su oni koji govore: ‘Allah je treći od trojice.’ A nema boga osim jednog Boga. Ako ne prestanu… zadesiće ih bolna patnja.”
(El-Maida, 73)
“I govore: ‘Milostivi je uzeo Sebi dijete!’ – Skoro da se nebesa raspuknu, da se Zemlja rascijepi, i planine sruče – zbog toga što Milostivom pripisuju dijete!”
(Merjem, 88–92)
Pa kako se tada ne poboji onaj koji unese krst u džamiju?
Kako se imam ne zastidi, muftija ne zadrhti? Zar se ne boje da se nebesa ne raspuknu, zemlja ne rascijepi i planine ne sruče – zbog krsta u Allahovoj kući?
3. Implicitno poštovanje neistine – unošenje krsta u džamiju izgleda kao prihvatanje ili priznavanje tog simbola, što je šerijatski nedopustivo, bez obzira na “viši cilj”.
4. Islamsko pravilo: “Sredstva imaju pravnu ocjenu cilja.”
Ne može se haram koristiti za postizanje tobože dobrog cilja. Unošenje krsta ostaje zabranjeno – pa makar se radilo o “mira radi”.
5. Mir nije popuštanje u vjeri – Islam poziva u pravdu i mir, ali ne na račun vjere, niti kroz gaženje svetinja. Musliman ne smije prodati svoje principe ni za kakvu drugu dobit.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
“Slomiće krst i ubiti svinju.” (Buharija i Muslim)
Ako će Isa, alejhis-selam, kad se vrati, slomiti krst, kako onda da ga mi unosimo u džamije – i to iz poštovanja?
A ti isti ljudi…
Smetalo im je kada bi jedan mladić ostavio poroke, napustio alkohol ili drogu, i došao u džamiju. Kao da su nam time htjeli poručiti da im je draže vidjeti omladinu izgubljenu u porocima nego u Allahovoj kući samo zato što se razilaze sa njima u nekim pitanjima.
Ali im zato ne smeta da se krst unese u džamiju, ili ipak da?
Zaključak:
Unošenje krsta u džamiju je haram – jer vrijeđa tevhid, svetost džamija i dostojanstvo islama. To nije suživot – to je kompromis s istinom. To nije tolerancija – to je skrnavljenje.
Zato pitamo:
Ko će odgovarati za ovaj propust?
Gdje je imam? Gdje je glavni imam? Gdje je muftija?
Hoće li iko biti pozvan na odgovornost?
A ako nisu znali da je ovaj mladić ušao u džamiju sa ogromnim krstom, treba li bi se izjasniti po tom pitanju, te uputiti kritiku za takav postupak.