Sjećanje na legendarnog krajiškog imama Sulejmana ef. Kajtezovića
Sulejman ef. Kajtezović (1922-2016), bio jedan od predstavnika “čelične” generacije boraca za islam na ovim prostorima. Cijeli njegov život bio je ispunjen upornim, nepokolebljivim, istrajnim radom za islam, u jednom teškom vremenu. Na tom putu suočavao se sa mnogobrojnim poteškoćama i iskušenjima, zatvorom, progonom, stalnim pritiscima, nerazumjevanjem- ali Sulejman efendija nije odustajao nego se borio do zadnjeg dana svoga života.
Kao takav bio je omiljen u Krajini, a njegov život je primjer i inspiracija budućim generacijama kakav pravi Krajišnik treba i mora biti.
Rođen je 1922. u Donjoj Lučkoj, a još kao dječak, u mektepskim danima, odlučio je da će, kad odraste, biti efendija.
Bio je imam u 12 džemata u Krajini. Skupa s džematlijama gradio je, obnovio i otvorio sedam džamija: Pokoj, Tržac, Pjanići, Bukovica (Krndija), Trnovi i Donja Lučka, a od 1933. godine redovno je vodio dnevnik svojih aktivnosti.
Žalio je samo zbog neizgrađene džamije u mjestu Gornja Lučka. Iako je pokrenuo inicijativu, nije naišao na razumijevanje lokalnog stanovništva.
Prvu zvaničnu imamsku dužnost započeo je davne 1945. godine u Bužimu, a na poziciju imama došao je, kako je u jednom intervjuu kazao, pravo iz zatvora i to na mjesto ranije ubijenog vjerskog službenika. Nakon godinu i pol službe u Bužimu ponovo je zatvoren u Bihaću, a u zatvoru je proveo tri mjeseca.
Nakon Bužima prešao je na službu u Žaliće kod Velike Kladuše, gdje je služio devet godina, nakon čega je bio u Slapnici, pa u Pokoju kod Bihaća. Nakon toga je vodio džemat u Tržcu kod Cazina, gdje je proveo oko osam godina, odakle je prešao u Trnove kod Velike Kladuše, gdje je proveo devet godina. Slijede Šabići, a penzionisan je 1983. godine, nakon čega je imamsku dužnost obavljao honorarno.
Imamsku dužnost dedo Sulejman obavljao je honorarno i prije 1945. godine, ali i nakon 2007. godine kada je napustio džemat u Vejincu kod Velike Kladuše, jer je, kako je jednom kazao, namirio 70 godina imamske službe.
Ovaj po mnogo čemu neprevaziđeni imam svoju ljudsku dimenziju pokazao je bezbroj puta, ali jedan događaj iz prošlog rata oslikava nevjerovatnu empatiju spram ljudske nesreće. U njegov džemat bježeći pred četničkim nožem hrupio je imam iz Bosanskog Petrovca sa hanumom i petero djece. O tome Sulejman efendija govori:
“Hodža, daj mi svoj džemat, da nahranim djecu, zaplakao je preda mnom. Dođi u petak, reći ću svojim džematlijama da te prime, a ja ću izaći iz džamijske kuće. Tako je i bilo. Džematlije me skolile, šta ti je, Sulejmane efendija, kako ćeš živjeti bez plate i penzije, ali nisam odustao. Izišao sam na ulicu, ostao bez plaće, godinama učio djecu da sebi kupim što fasunge, ali sam izvršio jedan ljudski zadatak.”
Njegova čeličnoj volja i ljubav prema islamu i Kur'anu preživjela je sve životne nedaće, sisteme vlasti i pritiske. Magnetna snaga vjeroučitelja u Sulejmanu ef. Kajtezoviću bila je jača od 212 dana komunističkih zatvora kada su ga lomili, od ‘45 pa nadalje.
U zatvorima, u više navrata, “kao politički” proveo je, po svojoj evidenciji, 212 dana, a nikad nije pravosnažno osuđen. Ostao je privržen vjeri i njenim idealima. U jednom svjedočenju ovaj nepokolebljivi imam kaže:
“Čim rat stade, zovu me u cazinsku opštinu komunisti i kažu »Sulejmane, koju službu najvoliš, evo, vidi stolica, biraj« .A ja im odgovaram najvolim biti imam-mualim i od toga ne odstupam. Zovnuše udbaše, vezaše me i sa mnom u Bihać a onda u logor u Bosanski Petrovac. A ja im opet velim, vi radite svoje, ali meni je život po Kur'anu miliji nego Partija”.
Oženio se 1955. i dobio četvero djece. Sulejman je hadž obavio 1975. godine i tada je obećao da će svakog dana do kraja svoga života pročitati po 20 stranica iz Kur'ana.
“Svaki dan to radim i evo do sada sam oko 400 puta proučio cijeli Kur'an. Dok čitam ajete i harfove, nešto mi daje neizmjernu snagu, tako da mi poslije toga ništa nije teško. Kur'an treba redovno čitati, jer Allah, dž. š., je rekao da je samo jedan harf u Kur'anu vredniji od cijelog dunjaluka. Kur'an čovjeka uči svemu onom što je najbolje i, ko god se bude držao naše svete knjige, dobro će proći u životu” – govorio je rahmetli Sulejman.
Sulejmanov unuk, profesor Amir Durmic, završio je Islamski fakultet u Medini i na njega je bio ponosan.
Počeo je postiti od 9 godine i redovno je postio do kraja života. U jednom svjedočanstvu govori:
“Hvala dragom Bogu, postim bez ikakvih problema, ustajem na sehur, idem redovno u džamiju i osjećam se dosta dobro. Samo sam jednom, dok sam bio mlađi, prespavao sehur zbog umora, jer sam cijeli dan sušio travu. Čekao nas je još teži posao drugi dan, ali sam ga bez ručka odradio kako treba. Što se tiče mojih godina, niko u mojoj familiji nije doživio ovako duboku starost. Allah, dž. š., mi je podario zdravlje i bistar um, na čemu mu se stalno zahvaljujem.”
I kao 80-godišnjak ovaj vrijedni čovjek je stalno nešto radio i bez većih poteškoća mogao ručno kositi cijeli dan. Tako je jedne prilike kosio 40 dana, osušio i prodao travu, a zarađenih hiljadu KM dao u cazinsku medresu, čime je postao njen vakif.
” Kad su iz medrese pozvali sve koji žele postati vakifi, da to mogu učiniti uplatom od hiljadu KM, odlučio sam da i ja postanem vakif. Od svoje skromne penzije nisam to mogao sebi priuštiti, pa sam odlučio pokositi svoju travu, a pitao sam i komšije čije su njive bile zapuštene, da i njih pokosim, što su mi dozvolili. Tako sam uz malo truda ostvario svoju želju – pojašnjava Sulejman efendija.”
Na Ahiret je preselio 2016.godine u 94.godini, čovjek koji je čitav život bio na Allahovom putu i borio se da Allahova riječ bude gornja.
Sulejman ef. Kajtezović istinski krajiški borac za vjeru, pripadnik čelične generacije boraca za islam na ovim prostorima.
“A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ‘Ja sam doista musliman!'” (Fussilet, 33)
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko bude pozivao na Pravi put, takav će imati nagradu svih onih koji mu se budu odazvali i na tom putu istine ga slijedili, s tim da od njihove nagrade ništa neće biti oduzeto, a onaj ko bude pozivao u zabludu, takav će imati grijeh svih onih koji ga u toj zabludi budu slijedili, s tim da se od njihovog grijeha isto tako ništa neće oduzeti.” Bilježi ga Muslim.
Piše: Denis Rizvić
Domovina Bosna i Hercegovina