Alen Osmankić iz Bihaća već tri decenije traga za posmrtnim ostacima svog oca, koji je nestao tokom rata u BiH. Umjesto podrške institucija, godinama je sam ulagao trud, vrijeme i vlastiti novac da bi pronašao barem mjesto na kojem bi mogao proučiti Fatihu i ukopati oca po vlastitim pravilima.
Uprkos svemu, Alen nije odustao. Sam je pronašao jednu masovnu grobnicu, prikupio dokaze, obavijestio nadležne – ali sada se čeka “nečiji potpis” iz Sarajeva.
„Ako se oslonim na njih, znam da taj dan neću dočekati“, kaže Alen. Njegova borba otvara bolnu istinu o sporosti i nemaru sistema prema porodicama nestalih. Tri decenije kasnije, hiljade još čekaju. Alen ne traži mnogo – samo da zna gdje mu je otac.
Ovo je apel da se prekine tišina. Niko ne smije čekati 33 godine da pokopa svoga.