Grlila me, smijala se… Nisam znao da će to biti posljednji put da je vidim. Nikad je nisam odvajao od svoje djece. Bila je dio mog srca.
Kratko sam se čuo sa sestrom. Slomljeni smo. Jedino nas vjera drži na životu, to nas spašava. Neka naš melek ode u raj – rekao je Ilhad za 24sata
Bila je moje dijete, ne samo nećakinja. Džennetski cvijet. Ne mogu vjerovati da je više nema.
Tim riječima započinje svoju emotivnu ispovijest Ilhad Kendić, ujak 15-godišnje Hane Akmadžić, djevojke porijeklom iz Cazina koja je tragično stradala u krvavom napadu u Grazu.
Ilhad je vijest o tragediji primio dok je bio na Viru. U početku nije znao što se točno dogodilo, samo da je nešto strašno. Kad je čuo da je među ubijenima i Hana, svijet mu se srušio.
Kad sam čuo vijesti, zvao sam je odmah, ali se nije javljala. Samo tišina. Srce mi je puklo. Taj trenutak nikada neću zaboraviti – govori Ilhad.
On s porodicom živi u Mariboru, ali je svakodnevno bio u kontaktu s Hanom, makar porukom, koja je s porodicom i starijim bratom živjela u Grazu.
To mi je bilo dovoljno. Nije bila samo dijete moje sestre, bila je kao moje vlastito. Ona je odrasla s mojom djecom – govori Ilhad jedva susprežući suze.
Bila je povučena, tiha, nevjerojatno dobra i pažljiva. Bila je dijete kakvo svaki roditelj može poželjeti. Poštovala je starije, voljela školu, uvijek je bila uz majku. Nikome nije smetala, svima je bila draga. Zato ju je i Bog uzeo. Bila je prečista za ovaj svijet – govori nam Ilhad.