Otvoreno pismo članovima džematskog odbora i svima koji imaju srce i savjest
U našoj džamiji, u našem gradu, postoji čovjek koji više od pola života nije gradio samo džamijske zidove, već džematska srca. Riječ je o efendiji Muji Čehiću, imamu Gradske džamije u Bosanskoj Otoci – čovjeku kojeg poznaje cijeli kraj, a čulo ga je i mnogo šire. Pojavljivao se u raznim emisijama na televiziji, govorio mudro, staloženo, dostojanstveno – i uvijek u interesu vjere i zajednice.
Efendija Mujo je kroz godine podučio generacije muslimana kako da klanjaju, kako da prouče Fatihu, kako da se pravilno drže Kur’ana. Djeca, omladina, pa i odrasli koji su u kasnijim godinama života prvi put naučili osnovne korake svoje vjere – svi oni su, direktno ili indirektno, prošli kroz njegovu ruku i njegovo znanje.
Da nije njega, mnogi danas ne bi znali ni klanjati, ni učiti Kur’an, ni razumjeti vrijednost džamije. A danas, pred tim istim čovjekom zatvaraju se vrata – ne simbolički, već doslovno. Nisu mu dali ni da uđe. Pred vratima njegove džamije, gdje je godinama bio prvi da ih otključa i zadnji da ih zaključa.
I sad, kad je došlo vrijeme da se uče hatme – kao završni ispit i kruna dugogodišnjeg rada s djecom i džematlijama – sada se džematski odbor predomišlja da li će mu dozvoliti da završi ono što je gradio desetljećima.
Nepravda boli najviše kad dolazi od svojih.
Efendija Mujo nikad nije tražio priznanja. On je davao. Davao znanje, davao vrijeme, davao sebe. I sad kad je pred kraj svoga radnog vijeka, hoćemo li ga ispratiti s poštovanjem – ili sramotom?
Jer kad jednog dana ode – u penziju ili zbog ovog pritiska – mnogi će shvatiti šta smo izgubili. Ali tada će biti kasno.
Poštujte ljude dok su tu. Poštujte one koji su vam dali više nego što ste znali tražiti. Jer ako danas otjeramo hodžu koji nas je učio vjeri, sutra ćemo se možda pitati – ko će nas više uopće podsjetiti šta je to vjera?
⸻
Ovu poruku sa poštovanjem i tugom piše jedan od njegovih učenika – onaj koji je, zahvaljujući upravo njemu, prvi put otvorio Kur’an i naučio da uči:
Učenik Ervin Gorinjac