U savremenom političkom i društvenom prostoru sve su prisutniji pokušaji da se Bošnjaci ponovo svedu na nivo neke izmišljene ili vještački konstruirane nacije, lišene historijskog kontinuiteta i stvarnog utemeljenja. Takvi pokušaji nisu slučajni, jer se oslanjaju na svjesnu manipulaciju osnovnih pojmova identiteta s ciljem relativizacije jednog naroda koji na ovim prostorima postoji stoljećima. Zbog toga je važno, prije donošenja bilo kakvih zaključaka, jasno razumjeti razliku između pojmova naroda i nacije.
Nacija je etnička, politička, kulturna i ekonomska zajednica ljudi ustaljena na jednom području, povezana zajedničkim jezikom, prošlošću, tradicijama i običajima. Nju posebno karakterizira politički suverenitet, koji se izražava kroz ostvarene ili barem tendencijalne oblike državno-političke organiziranosti. Presudnu ulogu u oblikovanju nacije ima svijest njenih pripadnika o etničkoj istovjetnosti i zajedničkom političkom interesu. Kao takva, nacija je historijski mlađi i moderniji pojam, neraskidivo vezan za razvoj savremenih država.
Narod, s druge strane, predstavlja etnički homogenu zajednicu ljudi koja, bilo po legendi ili stvarnom historijskom iskustvu, ima zajedničko porijeklo, tradiciju i kulturu. U tom užem smislu, narod je zajednica zasnovana na etničkoj i kulturnoj povezanosti. U širem značenju, pojam narod se ponekad koristi i za cjelokupno stanovništvo jedne države, bez obzira na etničku pripadnost, dok se u administrativno-političkom smislu može odnositi i na stanovništvo određene upravno-političke jedinice ili geografskog područja. Upravo ta višeznačnost pojma često se zloupotrebljava u političkim interpretacijama.
Svjesno miješanje ovih pojmova omogućava onima s lošim namjerama da Bošnjacima ospore historijsko pravo na vlastito ime i identitet. Niko nema pravo drugome nametati osjećaj pripadnosti, bilo narodu ili naciji. Bošnjaci su gotovo dva stoljeća bili prisilno neopredijeljeni, a potom svedeni na puku vjersku skupinu, bez nacionalnog imena i političkog subjektiviteta. Tek 1993. godine, u najtežim trenucima svoje historije i brutalne agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, vratili su svoje staro i historijsko ime Bošnjak ne stvarajući novu zajednicu, već obnavljajući prekinuti historijski višestoljetni kontinuitet.
Svima je jasno da smo po državljanstvu Bosanci i Hercegovci, jer država obuhvata sve svoje građane. Međutim, jednako je jasno da su Bošnjaci narod koji stoljećima živi na ovim prostorima, oblikujući njihov kulturni, jezički i duhovni identitet. Biti Bošnjak ne znači isključivati druge, niti osporavati državu, već afirmirati vlastito postojanje unutar nje.
O važnosti imena i identiteta snažno je govorio i Nedžad Ibrišimović, upozoravajući da narod koji pristane da mu drugi određuju ime, pristaje i na to da mu drugi određuju sudbinu. Zato je ostati Bošnjak čin samopoštovanja, historijske svijesti i odgovornosti prema budućim generacijama. U vremenu u kojem se identiteti relativiziraju ili administrativno preoblikuju, ostati Bošnjak znači sačuvati pravo na vlastito ime, vlastitu historiju i vlastito dostojanstvo.