Da žena može glasati protiv sebe, sopstvenih prava i dostojanstva – to je nivo apsurda koji moj mozak, uprkos svim pokušajima, jednostavno odbija da procesuira. Kako objasniti to da cijeli niz žena – odraslih, obrazovanih, valjda razmišljajućih – odluči kolektivno reći: “Ne hvala, ne trebaju nam prava. Ne trebaju nam glas, tijelo, ni dostojanstvo. Mi ćemo kako on kaže.”
Zar stvarno ne vidite koliko ste neslavno, sramotno – i, da oprostite, tragikomično – ispale nesposobne u političkom smislu? Zar vi još uvijek mislite da biti poslušna i klimati glavom na mig svog partijskog gazde znači “biti lojalan timski igrač”? Samo vam još fali ogrlica – simbolična vam već stoji, samo što je vi ne vidite. A možda ste je čak i dobrovoljno stavile, u nadi da ćete tako “napredovati” u hijerarhiji partijskog patrijarhata.
Sve što su žene kroz decenije gradile – od 1890-ih pa nadalje – vi ste u jednoj generaciji pustile niz kanalizaciju. Bravo. Aplauz. Ne samo da ne znate gdje ste i šta ste, nego ne znate ni odakle ste došle. Bivša Jugoslavija je među prvim zemljama u Evropi dala ženama pravo glasa – znate li to? Ili je to “preteška lekcija” za vaš partijski brifing? A sad ste prodale sve to – status, dignitet, ravnopravnost – i još se usuđujete da izgovorite riječ “diskriminacija”? Ko o čemu – vi o tome?
Pogledajte se. Doslovno – stanite ispred ogledala i zapitajte se: šta ste vi u vašim strankama? Glasna tišina. Dekor. Kvota. Eto to.
A vi, gospodo iz gradske vlasti, ozbiljno planirate da ovom gradu utabate put dodikove političke fikcije? Da li ste svjesni koliko je to duboko antidemokratski? Odakle vam pravo da djelujete mimo Ustava Bosne i Hercegovine – jedinog važećeg pravnog akta ove države? I da vam odmah skratim muke: nemate to pravo. I nikada ga nećete imati.
Pokušavate igrati igru moći, gdje ste vi “dominantni”, a ostatak države vam “podčinjen”? Pogrešna tabla, pogrešna igra, pogrešan narod. Vama dominacija ne stoji. Ne znate s njom, a još manje znate protiv nje.
Ustav je jedan. Nije kafanska narudžba, pa da ga mijenjate po političkom apetitu dana. I ne, vi ga nećete srušiti. Možete pokušati, ali ćete i odgovarati za to. I to je ono što vam slijedi, neminovno. Sve što vam ostaje jest da ga jedino gledati – odozdo.